Međudržavni ugovori RH-Sveta stolica

Početna stranica » Jesu li ugovori sklopljeni u skladu s Ustavom? » Protuustavni kao povreda načela vladavine prava

Protuustavni kao povreda načela vladavine prava

UGOVORI SVETA STOLICA REPUBLIKA HRVATSKA

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, potpisan u Zagrebu, 18. prosinca 1996. godine, u izvorniku na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA

Sveta Stolica i Republika Hrvatska

nastojeći odrediti pravni okvir odnosa između Katoličke Crkve i Hrvatske Države.

– temeljeći se Republika Hrvatska na odredbama Ustava, posebno na člancima 40. i 41. o vjerskoj slobodi i o slobodi savjesti, a Sveta Stolica na dokumentima Drugoga vatikanskog sabora i na odredbama kanonskoga prava;

– imajući u vidu nezamjenjivu ulogu Katoličke Crkve u odgoju hrvatskoga naroda i njezinu povijesnu i sadašnju ulogu na društvenom, kulturnom i obrazovnom području;

– svjesni da većina građana Republike Hrvatske pripada Katoličkoj Crkvi;

– pozivajući se na međunarodno priznata načela o vjerskoj slobodi,

dogovorili su se o sljedećem:

Članak 1.

Republika Hrvatska i Sveta Stolica, potvrđujući da su Država i Katolička Crkva, svaka u svom poretku, neovisne i samostalne, obvezuju se da će u međusobnim odnosima potpuno poštivati to načelo te da će međusobno surađivati u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj čovjeka i u promicanju općega dobra.

Članak 2.

1. Republika Hrvatska priznaje javnu pravnu osobnost Katoličke Crkve.

2. Republika Hrvatska priznaje i javnu pravnu osobnost svih crkvenih ustanova koje imaju takvu pravnu osobnost prema odredbama kanonskoga prava.

3. Nadležna crkvena vlast može osnivati, mijenjati, dokidati ili priznavati crkvene pravne osobe, prema odredbama kanonskoga prava. Ona o tome obavještava nadležno tijelo državne uprave radi njihova upisa, u skladu s odgovarajućim državnim propisima.

Članak 3.

Republika Hrvatska jamči Katoličkoj Crkvi i njezinim pravnim i fizičkim osobama slobodu općenja i održavanja veza sa Svetom Stolicom, s biskupskim konferencijama drugih zemalja, s partikularnim Crkvama te s ustanovama i osobama bilo u Državi bilo u inozemstvu.

Članak 4.

Poštujući pravo na vjersku slobodu, Republika Hrvatska priznaje Katoličkoj Crkvi i njezinim zajednicama bilo kojega obreda slobodu vršenja njezina apostolskoga poslanja, posebno u onome što se odnosi na bogoštovlje, upravu, učiteljstvo i djelatnost društava o kojima se govori u članku 14.

Članak 5.

Isključivo na nadležnu crkvenu vlast spada slobodno uređivati vlastiti crkveni ustroj, osnivati, mijenjati i ukidati crkvene pokrajine, nadbiskupije, biskupije, apostolske administrature, teritorijalne prelature, teritorijalne opatije, osobne prelature, župe, ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života te druge crkvene pravne osobe.

Članak 6.

1. Katolička Crkva je nadležna za sva crkvena imenovanja i dodjelu crkvenih službi, prema odredbama kanonskoga prava.

2. Imenovanje, premještaj i smjena biskupa u isključivoj su nadležnosti Svete Stolice.

3. Sveta Stolica će prije objavljivanja imenovanja dijecezanskih biskupa o tome, na povjerljiv način obavijestiti Hrvatsku vladu.

Članak 7.

1. Republika Hrvatska jamči Katoličkoj Crkvi slobodu obavljanja bogoštovlja.

2. Republika Hrvatska jamči nepovredivost mjesta za bogoštovlje: crkava, kapela te crkvenih prostora.

3. Samo zbog posebno važnih razloga, te s izričitim pristankom crkvene vlasti, ta mjesta mogu biti namijenjena u druge svrhe.

4. Nadležna tijela Republike Hrvatske mogu poduzeti sigurnosne mjere u tim mjestima i bez prethodne obavijesti nadležnih crkvenih vlasti, ako je to hitno zbog zaštite života i zdravlja ili zbog spasavanja dobara posebne povijesne i kulturne vrijednosti.

5. Prije održavanja bogoštovlja (kao u slučaju procesija, hodočašća i slično) na ostalim mjestima, osim na označenima u stavku 2. mjerodavne crkvene vlasti obavijestit će o tome nadležna tijela Republike Hrvatske kojima je dužnost osiguravati javni red i jamčiti sigurnost.

Članak 8.

1. U slučaju sudske istrage o kleriku zbog možebitnih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonikom, sudske vlasti će o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti.

2. Ispovjedna tajna je u svakom slučaju nepovrediva.

Članak 9.

1. Neradni dani su nedjelje i sljedeće svetkovine:

a) 1. siječnja, Svetkovina Svete Marije Bogorodice, Nova godina;

b) 6. siječnja, Bogojavljenje ili Sveta Tri Kralja;

c) Vazmeni ponedjeljak;

d) 15. kolovoza, Uznesenje Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa;

e) 1. studenoga, Svi Sveti;

f) 25. prosinca, Božić;

g) 26. prosinca, prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan.

2. Ugovorne strane će se dogovoriti o mogućim promjenama neradnih dana.

Članak 10.

1. Crkvene pravne osobe mogu kupovati, posjedovati, koristiti ili otuđivati pokretna i nepokretna dobra, te stjecati i otuđivati imovinska prava, prema odredbama kanonskoga prava i zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka mogu osnivati zaklade. Djelatnost tih zaklada, s obzirom na građanske učinke, ravna se prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 11.

1. Katolička Crkva ima pravo graditi crkve i crkvene zgrade te povećavati ili preuređivati već postojeće, prema zakonodavstvu Republike Hrvatske.

2. Dijecezanski biskup odlučuje o potrebi izgradnje crkvenog objekta i izabire lokaciju u dogovoru s nadležnim tijelima Republike Hrvatske.

3. Nadležna tijela Republike Hrvatske neće uzeti u obzir molbe za lokacije crkvenih objekata bez prethodnoga pismenog pristanka dijecezanskoga biskupa.

Članak 12.

1. Katoličkoj je Crkvi zajamčena sloboda tiska, tiskanje i širenje knjiga, novina, časopisa, te druge djelatnosti povezane s njezinim poslanjem.

2. Katolička Crkva ima pristup i na državna sredstva javnoga priopćivanja (novine, radio, televizija). Katolička Crkva također ima pravo osnivati i obavljati djelatnost radija i televizije u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 13.

1. Kanonska ženidba od trenutka sklapanja ima građanske učinke prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske ako ugovorne stranke nemaju civilne zapreke i ako su ispunjeni propisi predviđeni odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Način i rok upisa kanonske ženidbe u državne matice vjenčanih propisuje zakonodavstvo Republike Hrvatske.

3. Priprava za kanonsku ženidbu obuhvaća pouku budućih supružnika o crkvenom nauku glede uzvišenosti sakramenta ženidbe, navlastito o njezinoj jednosti i nerazrješivosti i o građanskim učincima ženidbe sukladno sa zakonodavstvom Republike Hrvatske.

4. Odluke crkvenih sudova o ništavosti ženidbe i odluke Vrhovne vlasti Crkve o razrješenju ženidbenoga veza, dostavljaju se nadležnome državnom sudu radi primjene građanskih učinaka odluke, u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 14.

1. Republika Hrvatska priznaje pravo vjernika da osnivaju društva s ciljevima koji su vlastiti Crkvi. Što se tiče građanskih učinaka njihova djelovanja, ta se društva ravnaju prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Republika Hrvatska jamči katolicima i njihovim društvima i ustanovama potpunu slobodu djelovanja i javnog nastupa bilo usmeno ili pismeno.

Članak 15.

Katolička Crkva ima pravo osnivati obrazovne ustanove bilo kojega stupnja i njima upravljati prema vlastitim pravilima, poštujući odredbe zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 16.

1. Republika Hrvatska priznaje i jamči Katoličkoj Crkvi pravo na dušobrižništvo vjernika koje se nalaze u zatvorima, bolnicama, lječilištima, sirotištima i u svim ustanovama za zdravstvenu i društvenu skrb, bilo da su javnoga bilo privatnoga značenja.

2. Dušobrižnička djelatnost u navedenim ustanovama, koje su javnoga značenja, bit će uređena posebnim ugovorom između nadležnih crkvenih vlasti i tijela Republike Hrvatske.

Članak 17.

1. Katolička Crkva može slobodno organizirati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu s odgovarajućim državnim propisima.

2. Crkvene ustanove za karitativno djelovanje i društvenu skrb ili ustanove koje ovise o Crkvi djeluju prema vlastitim statutima te imaju ista prava i povlastice koje imaju i državne ustanove osnovane u istu svrhu.

3. Katolička Crkva i Republika Hrvatska dogovorit će se o međusobnoj suradnji vlastitih ustanova za karitativno djelovanje i društvenu skrb.

4. Nadležna tijela Republike Hrvatske i nadležne crkvene vlasti međusobnim će dogovorom odrediti novčanu pomoć koju će Republika Hrvatska davati ustanovama Katoličke Crkve koje su u službi općega dobra društva.

5. Što se tiče građanskih učinaka, ustanove iz stavka 1. ovoga članka ravnat će se prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 18.

1. Republika Hrvatska i Sveta Stolica u međusobnom će dogovoru, diplomatskim putem, rješavati dvojbe ili teškoće koje bi mogle nastati glede tumačenja ili primjene odredbi ovoga Ugovora.

2. Mješovita komisija, sastavljena od predstavnika dviju Strana, raspravljat će o svim pitanjima od zajedničkoga interesa koja će zahtijevati nova ili dodatna rješenja te će svoje prijedloge podastrijeti mjerodavnim Vlastima na odluku.

Članak 19.

1. Ovaj će Ugovor biti ratificiran prema pravnim propisima visokih ugovornih Strana i stupit će na snagu u trenutku razmjene ratifikacijskih instrumenata.

2. U slučaju da jedna od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će odgovarajuće pregovore.

Potpisano u Zagrebu, dne 18. prosinca 1996. u dva izvorna i jednako vjerodostojna primjerka na hrvatskom i talijanskom jeziku.

per la Santa Sede za Republiku Hrvatsku

msgr. Giulio Einaudi dr. Jure Radić

Članak 3.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-05/96-01/23
Zagreb, 7. veljače 1997.

REPUBLIČKI DOM SABORA
REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVR?IVANJU UGOVORA IZME?U SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 7. veljače 1997.

Broj: 01-97-253/1
Zagreb, 13. veljače 1997.

Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.
ZAKON
O POTVR?IVANJU UGOVORA IZME?U SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA

ZASTUPNIČKI DOM SABORA
REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.

————————————————————————————————-

Prema Narodnim novinama u kojima se objavljuju svi međunarodni ugovori, potpisani su slijedeći ugovori:

UGOVOR IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O DUŠOBRIŽNIŠTVU KATOLIČKIH VJERNIKA, PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA I REDARSTVENIH SLUŽBI REPUBLIKE HRVATSKE

Ukratko: Dogovor o osnivanju vojnog ordinarijata, njegova prava i obveze.

UGOVOR IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O SURADNJI NA PODRUČJU ODGOJA I KULTURE

Ukratko: Katoličkoj crkvi se jamči da će Hrvatska poštivati vjerske slobode, pravo roditeljima da djeci u školi odaberu hoće li učit vjeronauk, tko će predavati vjeronauk, pristup medijima, suradnja crkve i države u zaštiti kulturne baštine i sl.

UGOVOR IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA

Ukratko: Potvrđuje se neovisnost katoličke crkve od države te da će država i crkva surađivati za cjelovit duhovni i materijalni razvoj čovjeka i u promicanju općeg dobra. Crkvi se jamči samostalnost u komunikaciji s biskupskim konferencijama drugih zemalja, uređenje crkvenog ustroja, teritorijalnog ustroja župa, imenovanja biskupa, slobodu održavanja procesija, ceremonija i sl. (ali uz obavezno prijavljivanje mjerodavnim vlastima) itd. Definicija crkvenih blagdana. Građenje crkvi držeći se zakonodavstva RH. Crkveni brak izjednačuje se sa svjetovnim. Dušebrižništvo u zatvorima, bolnicama i sl.

UGOVOR IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O GOSPODARSKIM PITANJIMA

Ukratko: Rješavanje pitanja financiranja crkve, neoporezivosti milodara, povrat oduzete imovine, ali samo one koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama. Za svu ostalu imovinu predviđa se isplata naknade. Pitanje crkvenih mirovina.

———————————————

N A K N A D A   I M O V I N A

 

PRIMJENA ZAKONA

 

UGOVOR IZMEĐU SVETE STOLICE I                                    099

REPUBLIKE HRVATSKE O GOSPODARSKIM PITANJIMA OD 9. LISTOPADA 1998.  

(NN MU 18/98, 13/03)

Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima od 9. listopada 1998. ne isključuje primjenu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

«Kao što to navodi i tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja, osporeno rješenje doneseno je nakon što je presudom ovog Suda broj Us-10147/2001-9 od 15. listopada 2003. godine povodom tužbe Nadbiskupije z., Nadbiskupskog duhovnog stola poništeno ranije rješenje tuženog tijela klasa: UP/II-942-01/00-01/779, ur. broj: 514-02-09-04/1-00-2 od 10. siječnja 2001. godine, kojim je povodom žalbe Državnog pravobraniteljstva Grada Z. te «S.» d.d. Z. poništeno djelomično rješenje Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, Središnji odsjek Z., klasa: UP/II-942-01/97-01/1889, ur. broj: 251-18-02/101-00-26 od 28. lipnja 2000. godine, kojim je odlučeno da se Nadbiskupiji z., Z., K. 31 vraća u vlasništvo nekretnina z.k.č. br. 1, Grad i dvor u B., te  odlučeno da je obveznik naknade Grad Z. i da će Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Z. nakon pravomoćnosti ovog rješenja provest po službenoj dužnosti promjenu zemljišnoknjižnog stanja.

Poništavajući ranije rješenje tuženog tijela, Sud je u citiranoj presudi, između ostalog, izrazio pravno shvaćanje da se temeljem odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (“Narodne novine”, broj 92/96, 92/99, 30/02 i 81/02) ne vraća samo imovina koja je unesena u društveni kapital poduzeća, dok se imovina koja nije obuhvaćena pretvorbom vraća prijašnjem vlasniku, osim ako se utvrdi postojanje okolnosti iz članka 55. stavka 4. citiranog Zakona, izražavajući pri tome i shvaćanje da se na imovinu koja je predmet postupka koji se provodi prema Zakonu o naknadi ne primjenjuju odredbe članka 47. Zakona o privatizaciji, već odgovarajuće odredbe Zakona o naknadi (članak 53. stavak 1. i članak 55. stavak 4. Zakona o naknadi).

S obzirom na zauzeta pravna shvaćanja, a imajući u vidu da u provedenom upravnom postupku nisu utvrđene činjenice vezane uz primjenu citiranih odredaba Zakona o naknadi odnosno nije utvrđivano postojanje okolnosti za primjenu članka 55. stavka 4. tog Zakona, niti je po ocjeni Suda obveznik naknade određen u skladu s činjeničnim stanjem koje proizlazi iz spisa predmeta, ovaj Sud je citiranom presudom, kao što je naprijed već rečeno, poništio ranije rješenje tuženog tijela, ne prihvaćajući stajalište tuženog tijela zauzeto u tom rješenju.

Prema odredbi članka 62. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj 53/91, 9/92 i 77/92) kad sud poništi akt protiv kojega je bio pokrenut upravni spor, predmet se vraća u stanje u kojem se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti drugi, prema istoj zakonskoj odredbi nadležni je organ dužan donijeti ga bez odgode a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave presude, time što je nadležni organ pri tome vezan pravnim shvaćanjem suda i primjedbama suda u vezi s postupkom. S obzirom na citiranu odredbu Zakona o upravnim sporovima, a imajući u vidu da je osporeno rješenje doneseno u izvršenju naprijed citirane presude ovog Suda i u skladu s pravnim shvaćanjem Suda i primjedbama Suda danim na provedeni postupak, ovaj Sud osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

Neosnovan je tužbeni navod tužitelja da se na predmetne nekretnine ne primjenjuju odredbe Zakona o naknadi. Naime, Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima od 9. listopada 1998. godine ne isključuje primjenu Zakona o naknadi nego kod primjene tog Zakona Republika Hrvatska kao ugovorna strana mora poštivati odredbe tog Ugovora koji je nakon njegove ratifikacije sukladno odredbi članka 140. Ustava Republike Hrvatske po pravnoj snazi iznad zakona, ali se imovinsko pravni odnosi na cjelokupnoj imovini koja je oduzeta na temelju propisa i odluka iz članka 2. i 3. Zakona o naknadi razrješavaju primjenom odredaba tog Zakona i u skladu s tim Zakonom, pa prema tome i na imovini na koju se odnosi naprijed citirani Ugovor. «

 

Upravni sud Republike Hrvatske, Us-4578/2004 od 3. veljače 2005.

________________________________________________________________

USTAVNI SUD

 

 

SPIS: U-I / 825 / 2001

 

Odluka / rješenje: Odbačaj za prijedlog za ocjenu akata zakonodavnog tijela

Slijedom odredbe članka 128. Ustava, neposredna ocjena suglasnosti s Ustavom odredaba međunarodnog ugovora, nije u nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 14. siječnja 2004. godine, donio je

R J E Š E N J E

I. Odbacuje se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom:

– Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima od 19. prosinca 1996. godine,

– Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture od 19. prosinca 1996. godine,

– Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušebrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske od 19. prosinca 1996. godine te

– Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima od 9. listopada 1998. godine.

II. Ovo rješenje objavit će se u “Narodnim novinama”.

O b r a z l o ž e n j e

1. Jasna A. Videc iz Slavonskog Broda dana 18. travnja 2001. godine podnijela je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima od 19. prosinca 1996. godine, Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture od 19. prosinca 1996. godine, Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušebrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske od 19. prosinca 1996. godine te Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima od 9. listopada 1998. godine (u nastavku teksta: Ugovori).

2. Obrazlažući svoj prijedlog, predlagateljica navodi da se osporenim Ugovorima sjedinjuje Crkva s državom, odnosno ustoličuje jedna Crkva kao državna crkva, a što je prema mišljenju podnositeljice u suprotnosti s odredbom članka 41. stavka 1. Ustava, koja glasi:

“Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.”

Nadalje, predlagateljica ističe da je osporenim Ugovorima Republika Hrvatska preuzela materijalne obveze koje su neprimjerene njezinom gospodarskom razvoju i ekonomskim mogućnostima.

3. Slijedom navedenoga predlagateljica predlaže pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenih Ugovora i njihovo ukidanje.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

4. Nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske utvrđena je odredbama članka 128. Ustava, koje glase:

“Ustavni sud Republike Hrvatske:

– odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom,
– odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom,
– može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana,
– odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske.
– prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor,
– rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti,
– odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike,
– nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad,
– nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova,
– obavlja druge poslove određene Ustavom.

Iz navedene Ustavne odredbe razvidno je da Ustavni sud Republike Hrvatske nije nadležan ocjenjivati suglasnost međunarodnih ugovora neposredno s Ustavom.

5. Odredbom članka 32. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u nastavku teksta: Ustavni zakon), između ostaloga, propisano je da će Ustavni sud rješenjem odbaciti prijedlog ako nije nadležan za odlučivanje.

S obzirom na činjenicu da je podnositeljica u konkretnom slučaju predlagala pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba međunarodnog ugovora neposredno, što nije u nadležnosti Ustavnog suda propisanoj odredbama članka 128. Ustava, na temelju odredbe članka 32. Ustavnog zakona, riješeno je kao u točki I. izreke.

Točka II. izreke utemeljena je na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: U-I-825/2001
Zagreb, 14. siječnja 2004.

—————————————————————————————————————-

KOMENTAR

Protuustavni kao povreda načela vladavine prava


Što uopće propisuje hrvatski Ustav o odnosu hrvatskoga i međunarodnog prava? Kao prvo, članak 140. Ustava propisuje da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a prema pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnoga prava.

Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 15. srpnja 1998. konstatirao je da su zakoni koji su suprotni međunarodnom ugovoru istodobno i protuustavni, jer su povreda načela vladavine prava iz članka 3. Ustava, kao jedne od temeljnih vrednota hrvatskog ustavnog poretka.

Kao treće, svako tijelo javne vlasti koje bi primijenilo neku zakonsku normu koja je suprotna međunarodnom ugovoru povrijedilo bi međunarodno pravo.

Budući da su međunarodni ugovori dio hrvatskoga pravnog poretka i da su nadzakonske snage, nespretnost Hrvatskoga sabora neće imati nikakve posljedice tako dugo dok se sporna odredba, suprotna ugovoru, doista ne pokuša i primijeniti. Do tada Ugovori ostaju na snazi.

Pokušaj pogrešne interpretacije Ustava
I tako dolazimo do novoga problema. Ustavni sud smije ocjenjivati ustavnost zakona, ali članak 128. Ustava koji mu daje tu ovlast ne govori ništa o ocjeni sukladnosti zakona s međunarodnim ugovorima.

Kako smo vidjeli, ta ovlast proizlazi iz načela vladavine prava, no postavlja se pitanje zbog čega, unatoč svim dosadašnjim ustavnim izmjenama, ona nije i izričito unesena u ustavni tekst.

Ono što naročito zabrinjava u čitavoj situaciji jest metoda rada Hrvatskog sabora prema načelu Roma locuta, causa finita. Naime, nije potpuno jasno je li Sabor, prihvaćajući Ugovor sa Svetom Stolicom, djelovao u neznanju ili je svjesno pokušao derogirati norme međunarodnog ugovora, no bitno je što se pri tome uopće nije obazirao na norme ustavnog i međunarodnog prava.

Sve to upućuje na ozbiljne nedostatke u postupku pripreme zakonodavstva.

Problem nije u neznanju nego u pristupu.

Ustav i ovako daje međunarodnim ugovorima nadzakonsku snagu.

Oglasi

1 komentar

  1. Jonathan kaže:

    ‘…većina građana Republike Hrvatske pripada Katoličkoj Crkvi’, zamisli ti njih. Pa da, ionako je čovjek za njih samo resurs.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: