Međudržavni ugovori RH-Sveta stolica

Početna stranica » Ugovori » ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O DUŠOBRIŽNIŠTVU KATOLIČKIH VJERNIKA, PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA I REDARSTVENIH SLUŽBI REPUBLIKE HRVATSKE

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O DUŠOBRIŽNIŠTVU KATOLIČKIH VJERNIKA, PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA I REDARSTVENIH SLUŽBI REPUBLIKE HRVATSKE

Radi preglednosti i boljeg uvida komentirati ćemo sporne članke ili stavke kako slijede. Razvidno se primjećuje da su posvuda naglašena prava ali ne i obveze Katoličke crkve naspram  Hrvatke države. Neupitan je dojam da su ugovore sročili katolički eksperti, dok su državni blagonaklono sve prihvatili na očito po sve građane štetne ugovore.

Napomena: Komentari redakcije su pisani masnim slovima.

ZASTUPNIČKI DOM

HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O DUŠOBRIŽNIŠTVU KATOLIČKIH VJERNIKA, PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA I REDARSTVENIH SLUŽBI REPUBLIKE HRVATSKE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 24. siječnja 1997.

Broj: 01-97-149/1
Zagreb, 30. siječnja 1997.

Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O DUŠOBRIŽNIŠTVU KATOLIČKIH VJERNIKA, PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA I REDARSTVENIH SLUŽBI REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske, potpisan u Zagrebu, 18. prosinca 1996. godine, u izvorniku na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O DUŠOBRIŽNIŠTVU KATOLIČKIH VJERNIKA, PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA I REDARSTVENIH SLUŽBI REPUBLIKE HRVATSKE

Sveta Stolica i Republika Hrvatska

želeći na prikladan i trajan način urediti dušobrižničku skrb za vjernike katolike, pripadnike oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske,

dogovorili su se o slijedećem:

Članak 1.

1. Sveta Stolica će u Republici Hrvatskoj osnovati Vojni ordinarijat za dušobrižništvo katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske.

2. Vojni ordinarijat, koji se prema apostolskoj konstituciji Spirituali militum curae u kanonskom pravu izjednačuje s biskupijom, imat će na čelu biskupa, vojnoga ordinarija. On će imati sva prava i dužnosti kao i dijecezanski biskup.

3. Vojni ordinarij će moći istodobno obavljati i službu dijecezanskoga biskupa.

4. Vlast upravljanja (jurisdikcija) vojnoga ordinarija je osobna, redovna i vlastita, ali skupna s vlašću mjesnoga ordinarija.

5. Vojni ordinarij je, po pravu, član Hrvatske biskupske konferencije.

Postavlja se pitanje svim vjernicima, naročito vjernicima u vlasti: Isusov nauk je u potpunoj suprotnosti sa doktrinom vojske i naoružanja. Njegova izjava“Tko se mača lača od mača će i poginuti“ dovoljno govori o tome. Da li to znači da vjernici Katoličke crkve nisu upoznati s Isusovim naukom ili namjerno podržavaju iskrivljen nauk KC.

Članak 2.

Vojnoga ordinarija slobodno će imenovati Vrhovni Svećenik, prethodno o tome obavijestivši Hrvatsku vladu.

Članak 3.

Vojnom će ordinariju, prema kanonskim odredbama, pomagati generalni vikar, kojega će sam odabrati, kao i vojni kapelani.

Članak 4.

1. Prezbiterij Vojnoga ordinarijata sačinjavat će dijecezanski i redovnički svećenici, određeni za dušobrižništvo vojske i redarstvenih službi, uz prethodno dopuštenje vlastitoga dijecezanskog biskupa, odnosno redovničkoga poglavara.

2. Članovi svjetovnoga klera moći će biti inkardinirani u Vojni ordinarijat, prema propisima kanonskoga prava.

3. Svećenici koji su za stalno određeni za dušobrižništvo Hrvatske vojske i redarstvenih službi, tako da im to bude glavna služba, nazivat će se kapelani Vojnoga ordinarijata; imat će kanonska prava i dužnost kao i župnici ili župni vikari.

4. Vojni ordinarij, po potrebi i u dogovoru s mjerodavnim biskupom ili redovničkim poglavarom, moći će tražiti svećenike i redovnike za povremenu ili vremenski ograničenu službu u Vojnome ordinarijatu.

Ne možemo na žalost dobiti točne podatke ali zna se da sva ta logistika dušebrižništva vojnog ordinijata izvlači iz državnog proračuna ogromane svote novaca.

Članak 5.

Prema odredbama kanonskoga prava, pod jurisdikciju Vojnoga ordinarijata pripadaju:

a) vojnici i pripadnici redarstvenih službi te druge osobe stalno zaposlene u oružanim snagama i redarstvenim službama Republike Hrvatske;

b) članovi njihovih obitelji, to jest bračni drugovi i njihova djeca, pa i ona koja su punoljetna ako žive s roditeljima u istome domu, kao i njihova rodbina i ostale osobe koje s njima dijele isto prebivalište;

c) kadeti vojnih škola i škola redarstvenih službi, kao i oni koji obavljaju službu u vojnim ustanovama ili ustanovama redarstvenih službi;

d) svi vjernici, muškarci i žene, pa bili i članovi neke redovničke ustanove, koji stalno obavljaju službu koju im je povjerio Vojni ordinarij ili im je za nju dao svoju suglasnost.

Prema odredbama kanonskoga prava, pod jurisdikciju vojnoga ordinarijata pripadaju sve uniformirane službe RH, ali i sve njihove obitelji pa čak i rodbina i ostale osobe koje s njima dijele prebivalište. Čl. 5. stavci a, b ,c, d su nezamislivi apsurdi određivanja nadležnosti nad ljudskim pravima i slobodama ljudi uz blagoslov države RH.

Članak 6.

1. Svi djelatnici Vojnoga ordinarijata, kao stalni kapelani ili svećenici koji su na ispomoći, zadržavši stanje vlastito svojemu staležu, u pastoralnom radu uklopit će se u vojnu sredinu i služit će se postojećim ustrojem oružanih snaga Republike Hrvatske.

2. Kapelani i svi djelatnici Vojnoga ordinarijata obavljat će svoju službu poštujući pravila vojnih vlasti i vlasti redarstvenih službi, prema odredbama kanonskoga prava i u skladu s odredbama Vojnoga ordinarija.

3. Ako bi član klera Vojnoga ordinarijata morao biti podvrgnut stegovnim mjerama vojne naravi, nadležni zapovjednik poduzet će predviđene korake, uz prethodni dogovor s Vojnim ordinarijem; vojni ordinarij će obavijestiti vojnu vlast o možebitim kanonskim kaznenim mjerama koje je poduzeo u određenim slučajevima.

Preventivni koraci o nedodirljivosti crkvenog klera koji si uzima za pravo da se u ugovornim obvezama zaštiti, koliko je to najviše moguće.

Članak 7.

Vojni ordinarij će slobodno komunicirati s kapelanima i s drugim djelatnicima u dušobrižništvu Vojnoga ordinarijata, slat će im pogodne upute o dušobrižničkoj službi i od njih će tražiti povremene izvještaje o obavljanju njihove službe.

Članak 8.

Vojni ordinarijat će svoje sjedište imati u Zagrebu.

Članak 9.

1. Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova brinut će se za materijalno uzdržavanje osoblja Vojnoga ordinarijata.

2. Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova osigurat će materijalne uvjete potrebne za djelovanje Vojnoga ordinarijata, prije svega dolično sjedište Vojnoga ordinarija i njegove kurije te prikladna mjesta za bogoslužje.

Velelebno netom izgrađeno zdanje vojnog ordinijata, napravljeno kao kraljevsko sjedište za dušobrižnike, dok radnici masovno ostaju bez posla i čitava zemlja je u katastrofalnom egzistencijalnom stanju. I naravno, to nije nešto što bi trebalo biti povod za preispitivanjem nedopuštenih po društvo štetnih radnji. Treba li se netko zapitati: „kakvo je to dušebrižništvo koje tako skupo naplaćuje svoje usluge i gradi kraljevske odaje“?

Članak 10.

Naknadnim sporazumom između Vlade Republike Hrvatske, koju će zastupati nadležna ministarstva, i Hrvatske biskupske konferencije, priredit će se pravilnik, s razrađenim pojedinostima, o djelovanju Vojnoga ordinarijata.

Članak 11.

Ako bi se pojavila kakva dvojba u tumačenju ili provedbi ovoga Ugovora, dvije će visoke ugovorne Strane uzajamnim dogovorom tražiti pravedno rješenje.

Članak 12.

1. Ovaj će Ugovor biti ratificiran prema pravnim propisima obiju visokih ugovornih Strana i stupit će na snagu u trenutku razmjene ratifikcijskih instrumenata.

2. U slučaju da jedna od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.

Potpisano u Zagrebu, dne 18. prosinca 1996. u dva izvorna i jednako vjerodostojna primjerka na hrvatskom i talijanskom jeziku.

per la Santa Sede za Republiku Hrvatsku

msgr. Giulio Einaudi dr. Jure Radić

Članak 3.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u “Narodnim novinama”.

Klasa: 018-05/96-01/21
Zagreb, 24. siječnja 1997.

ZASTUPNIČKI DOM
SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: